Ravnatelj Arhiva Vojvodine zahvalio se gradonačelniku na gostoprimstvu

Poštovani gradonačelniče Kadriću,

 

Evo još i danas me drži ono lijepo raspoloženje i osjećanje od jučer. Hvala Vama i vašim suradnicima na divnom gostoprimstvu koje ste nam priredili.

Šaljem Vam prijepis teksta povelje, koje su moje kolege iz Arhiva Vojvodine preveli sa latinskog. (Dejan Jakšić i Olgica Trbojević)

Još radimo na prijevodu, pa ćemo vam uskoro poslati konačnu verziju teksta.

Nadam se skorom viđenju, kako u Novom Sadu, tako i u Brčkom, i nastavku suradnje.

 

S poštovanjem

dr Nebojša Kuzmanović

Ravnatelj Arhiva Vojvodine

 

Prilog: Prijevod dijelova povelje

 

‘’Mi, Žigmund (Sigismundus), po milosti božijoj rimski Avgust kralj Ugarske itd., dajemo svima na znanje, da vjernom Ivanu (Johannes), sinu pokojnog palatina Nikole Gorjanskog (de Gara), i Hedvigi, kćeri vojvode Mazovja, uzimajući u obzir njihove terete i po posebnoj milosti, utvrda Talj (Tally), posjed Tokaj (Tokay) sa utvrđenjem Tarcal (Tarchal) sa svim pripadajućim koje je Ivana (Johanna) Gorjanska kao znak svoje suglasnosti u vrijeme zaključenja bračnog ugovora između njih, u vrijednosti 12.000 forinti, a 6.000 forinti čistog zlata, želim njima nadoknaditi. Zato želeći da Ivanu Gorjanskom i supruzi odmah rečenu vrijednost nadoknaditi, naše utvrđenje zvano Srebrnik (Zreberneck) u našoj kraljevini Bosni, zajedno sa utvrđenjima Grabovac (Grabowch?) i Barkazad (Barkazaad?), zatim Slano, Međurečje, Repes i Vohterica (Zlano, Megerechye, Repes, Wecrherizka?), sa svim mjestima, brdima, dolinama, šumama, vodotokovima (Tolisa, Toliza) i ribarenjem i svim drugim plodokorištenjem kako u Posavlju (Pozawije) tako i drugde i zadržati na neodređeno vrijeme u Kraljevini Bosni dok navedena suma ostaje u zalogu da se čuva dok nama ili našim nasljednicima Ivan Gorjanski, njegova supruga ili nasljednici se ne iskupe. Obećavamo osim toga da ćemo Mi ili naši nasljednici u Kraljevini Ugarskoj navedene posjednike ili njihove nasljednike, i sve navedene tvrđave i sve pripadajuće koristi do vremena otkupa držati i braniti. Ovo potvrđujemo našim autentičnim pečatom koji kao kralj Ugarske koristimo na potvrdi.

Dano u Tati na dan Sv. Petra i Pavla apostola (29. lipanj) 1422. godine.’’

 

Pojašnjavajući razloge donošenja Povelje iz vojvođanskog Arhiva stiglo je i obrazloženje zašto ugarski kralj Žigmund daje imanje obitelji Gorjanski.

 

„Ugarski kralj Žigmund je 1418. godine nagradio Nikolu Apafija, plemića iz Erdelja i zapovjednika Srebrnika, Vranduka i Dubočca, za uspješnu obranu ovih utvrda od tadašnjih Hrvojevih navala.

Srebrnik je bila jedina od ove tri utvrde koja je trajno ostala ugarska. Zapovjednik Srebrnika bio je isprva Ivan Morović, a potom vjerojatno Ivan Gorjanski.

Godine 1422. Ivan je zajedno sa svojom suprugom Hedvigom od Mazovije dobio, u zamjenu za imanja Tokaj i Tallya u Ugarskoj koje je držao kao kraljev zalog, okrug Srebrnik.

Pored utvrde Srebrnik, okrug je obuhvaćao i utvrde Brčko i Grabovac. Ova posljednja se kasnije više ne spominje, dok su prve dvije poslije smrti Gorjanskoga 1428. godine ostale u posjedu njegove udovice.

Ona ih je, pak, 1430. godine morala predati kapetanu Beograda Matku Talovcu (mađ. Talloci) i njegovoj braći. Srebrnik i Brčko bili su u vlasti Talovaca sve do prvih osmanlijskih osvajanja, koja su uslijedila kratko prije 1443. godine“.

 

Nacionalni arhiv Mađarske

Diplomatski arhiv

(MNL, DL 11225)

 

Magyar Nemzeti Levéltár

DIPLOMATIKAI LEVÉLTÁR (Q szekció) • Kincstári levéltárból (E) • MKA, Neo-regestrata acta (Q 311) • 11225